Ne želim raditi!


“Humans are common and uninteresting. “ -FTL

Ljudi su programirali sami sebe,haha. Kao da su predodredili da će živjeti život tako da em zaokupiraju sebi cijeli život ganjajući iluziju statusa i vrijednosti te potrošačkoga live today-die tomorrow svjetonazora,još čine to i za druge ljude – ne dopuštajući niti njima da prožive život na način na koji bi htjeli.

Da ne trkeljam sad tu previše gluposti jer to nije onda po pravilima kako bi jedan čovjek trebao pisati i je li to sad gramatički točno ili nije,jer kao da ne znamo što je pisac zapravo htio reći. Pravila i norme ubijaju kreativnost i čarobnu moć trenutka! To je ono što ja mislim.

Vratimo se priči čovjeka koji unaprijed ima zadani zadnji level. Prema osobnim viđenjima 70-80 level su u većini slučajeva najzastupljeniji,a poneki prijeđu i level 100 koji se uglavnom sastoji od sljepoće,gluhoće i vjerojatno sve mudrosti svijeta. Aha,s obzirom da možeš fejlat level i gameoverat na bilo kojem,jbg. Valjda se respawnaš negdje.

Na levelu 1 si najgori za svoje roditelje ali i najslađi pa imaš pravo radit sranja i tako negdje do kad ne odeš nekoliko levela potrošiti na vrtić. Mislim vrtić je kao doma, imaš igračke, imaš ručak i poneku simpatiju . E taman sad kad si svladao traume buđenja i gableca i znaš da baš ne možeš spavati koliko hoćeš; dolazi razdoblje osnovne škole gdje ćeš provesti sljedećih 8 levela .

Buditi ćeš se svaki dan,ili svaki drugi tjedan u zadano vrijeme, gdje ćeš provesti po 7-8h učeći već unaprijed selektirano znanje da bi mogao imati bonton i znati razgovarati o nekim vrlo bitnim pjesmama, knjigama, nekim vrlo važnim povijesnim pokoljima, ali ćeš vjerojatno probati cigaretu i možda se jednom napiti tek toliko da vidiš u čemu je stvar. 

Jeeej. Maturalac i onda te svi sad ispituju u koju ćeš srednju jer je to kind-of-a-big-thing. Jer,mislim srednja škola je ono što oblikuje tvoju budućnost,tako kažu jer, ako biraš struku to je nešto što ćeš raditi cijeli život. Ne postoji srednja škola za mislioce…Ali,nakon tih 3-4 levela srednje škole odlaziš na fakultet (cheering:sound) gdje možeš provesti  do čak 5 sljedećih levela,a i 10 ovisi o tome koliko si uporan da trošiš vrijeme na nešto što te prestalo zanimati u prva dva levela. I onda guraš jer, svi očekuju nešto od tebe.

Roditelji očekuju da ćeš postati predsjednik ako završiš te levele jer,danas se to može,a u njihovo se vrijeme nije imalo toliko mogućnosti. U školama gradivo kao da se ne mijenja…neki dan sam se pitala kad ćemo pomaknuti granice učenja povijesti? Do kojeg će dijela povijesti u prošlost učiti generacije 2040.? Koliko je generacija ljudi na Zemlji zaista postojalo nije niti čudo što se gube zapisi o povijesti haha.

Istina oko tih levela,barem ako zumiramo ovaj mali, totalno nebitni, a opet can’t-escape , mrzimo-srbe, idemo-na-cajke, status-bogati starci dio Republike Hrvatske opet imamo zakone,propise bla bla bla isto kao i svaki dio Zemlje što se naziva državom.

Aha,nisam završila.

Level poslije kojega ide farmanje ili više kao moram-ovo-radit-da-imam-stash je za neke 17-18-23 level života. Tu se dobiva ( tražiš ga ) “posao” gdje ti radiš nešto za druge, a oni tebi plaćaju (iako te mogu i sjebat) za to što ti obavljaš. Oni ti plaćaju doktora,ako si bolestan jer te doktor neće liječiti bez parice pa fuck-you-go-die i plaćaju ti tamo neke poreze i tako to jer tvoga egzistencija nije besplatna. A ti sa novcima koje dobiješ ćeš platit režije,jer tamo gdje živiš plaćaš struju, iako postoji način da se solarna energija iskoristi,ipak većina ljudi smatra da ne smijemo niti pokušati. Plaćaš vodu,jer na Zemlji jedni ljudi od drugih ljudi mogu unovčiti sve. Pa malo plaćaš da voze tvoje smeće na drugo mjesto Zemlje. Nemamo smeća ako ga ne vidimo.

Ovaj level je grinding jer ti se još usput zna desiti da se i zaljubiš i dobiješ djecu što je odličan poticaj za grinding-hard-to-farm. I tako do jedno 65-68 levela dok ne dobiješ dozvolu za chill-till-you-die modu koji je spor, a ti si već umoran od svega i čitavo vrijeme nostalgično razmišljaš o vremenima kad si imao pelene samo da bi ih opet kupovao za svega par levela. Gledaš svoju djecu kak rade isto i najrađe bi im rekao da fuck-da-system i žive kako žele al nemreš.

Zato ne želim “raditi” . Barem ne onako kako to misli većina. Smatram da je igrica dobivena na korištenje . Igrica ima neka pravila ali ti si slobodan kreirati igru kroz samo igranje. Zamislite do kuda bi došli sa izumima, novim saznanjima i nezamislivim plodovima kreativnosti kad bi samo radili ono što volimo, a ne ono što moramo.

Kad nešto moramo raditi,to više nije hey-this-is-fun nego je stres, ubijanje inspiracije i volje.

Ako pišeš- piši.

Ako crtaš- crtaj.

Bilo što da kreativno radiš- izrazi se.

Fuck the system,really much. Mislim,proživi svoje levele kako želiš,ak je dobro tebi i drugima, to je uglavnom to. Rekao mi je dečko da  bi se uvrijedio na ovaj tekst da je on starac koji ovo čita,ali ja smatram da se kreativnost ne treba blokirati nego ispoljiti u trenutku,ponekad je crni humor – best humor.

Do sljedećeg!

Pustinjak

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: