Vox populi, vox Dei : Marin Mutić


 

                                Pustinjak susreće Marina

 

“Život gledam kao nešto što ne razumijem u nikojem smislu, ne želim zauzeti stav, gledam svoje osjećaje i prema tome ću zauzeti stav, u trenutku. Samo biti. Ljudi mogu biti iskvareni, ali zbog moga nastupa i odnosa takve osobine ne iskažu pa niti ne gledam na tu prikrivenu prirodu dok mi ne škodi.”

 

M: Što ti pratiš?

P: Trenutno najviše planete, znanost ono i kako se spaja sa metafizikom. Sve te formule uvijek dođu na isto. A ti?

M:Ja sam uvidio da je sve samo rijeka informacija. Mentalni svemir je skup informacija i manifestira se u fizičku stvarnost, u kompleksnije sustave koji čine život i u čovjeka koji je procesor tih informacija.

P: Dezinformacija i informacija. Čitao si previše toga?

M: Nisam, sve mi se otkrivalo kako sam se pitao. Bez nekog upuštanja u išta. Od svega sam se otpustio i onda je sve došlo samostalno. Naša svijest i život rade za svrhu organizacije i predodžbe svemira sebi samome kroz našu individualnost, ako radimo za svemir, svemir radi za nas.

P: What you seek is already seeking you?

M: Ne znam, samo sam vidio uzorak otvaranja gdje vidim ustvari tko mi dolazi, zašto i kako. Uvijek se otvaraju dva puta, kojim ćeš ići i imati ili odabir da samo nastaviš ‘biti’. Sad sam sa curom, srodnom dušom i imam dvije opcije, dva izbora i puta-hoću li ostati sa njom,’biti’ ili ću je uzeti (kulturološki). Svaki izbor stvara daljnji put, otvara ga kao nešto novo, ako ‘budemo’ odnosno ‘jesmo’ stvaramo nove odnose i mogućnosti. Ako se ‘uzmemo’, taj put je već prođen, stvoren, i život opet nastavlja u drugačijem smjeru zbog same inicijacije u obitelj.  Tako je što se tiče svega, svaki dio života je dualan po prirodi i daje opcije stvaranja ili oponašanja.

P: Da, to i ja počinjem shvaćati kako sve ima dualnu prirodu.

M: Ne za naša osjetila nego je uvijek suprotno, drugo lice zrcala.

P: Svi ti testovi kao da su zaista testovi, stalno se vraćaju neka pitanja koja nisi riješio.Meni osobno tema sa iseljenjem i nude mi se slične prilike

P: Koje osobine cijeniš kod drugih ljudi?

M: Ne znam, ništa ne držim u okviru. Život gledam kao nešto što ne razumijem u nikojem smislu, ne želim zauzet stav, gledam svoje osjećaje i prema tome ću zauzet stav, u trenutku. Samo biti. Ljudi mogu biti iskvareni, ali zbog moga nastupa i odnosa takve osobine ne iskažu pa niti ne gledam na tu prikrivenu prirodu dok mi ne škodi.

P: Kako si uspio to?

M: Mentalno, ono, logičnim stvarima. Kad je počeo put događalo mi se nešto već četiri mjeseca ali tada nisam shvaćao to. Imao sam period od četiri mjeseca depresije gdje sam imao sve, stan u Zagrebu, novaca, posao, društveni život, prijatelje, žene i sve što jedan lik može željeti od života. U tom periodu odustajem od faksa, vraćem se doma, nalazim dobar posao, riješim stan u Zadru i tamo se samostalno selim.  Sve se dogodilo u kratkom periodu od par mjeseci. Slična je situacija u svijesti bila i dalje, nije se puno toga promijenilo ali sam počeo preuzimati kormilo života u svoje ruke i boriti se sa vjetrovima svojih odluka. Jednu večer sam kulirao u stanu, bio sam sam, tada sam odustao od gledanja filmova, serija i općenito trošiti svoj život na gledanje tuđeg života pa sam se malo dosađivao i počeo kopati po stvarima u stanu. U svojoj torbi, koja je još uvijek bila neraspakirana, nađem knjigu Alkemičar od Coelha. Ne znam uopće odakle mi. Iako nisam ništa do tada pretjerano čitao osim literatura za faks i školu, počnem ju čitati. Istu večer sam ju pročitao, uvidio sam sličnosti između mene i protagonista, i prvi put srećem sa pitanjem svog identiteta jer su mi sličnosti asocijacija koje mi je knjiga dala razrušile sve što sam do tada znao, ili mislio da znam. Nedugo nakon toga uzimam prvi bonbom koji me baca u još dublja pitanja, nove osjećaje, kao kod svakoga ali meni se sve događalo prvi puta i tako posloženi događaji su me malo istresli iz bilo kakvog poimanja sebe kao ‘nekoga’ i otvara mi svijest da se poimam kao ‘nešto’ i to sam si tada odlučio objasniti. Kada sam pojeo bonbon sam ugledao curu s kojom ću kroz skoru budućnost otkriti ljubav. Prisjećam se Alkemičara koji je i taj događaj opisao. Tjedan dana mi je u svijesti bilo samo : „Bog je sve!“ Nisam tada znao što to znači, ali to mi je čitavo vrijeme stajalo u glavi. Kao ateist tada, nije mi imalo puno smisla. Nakon toga samo sam počeo pratiti smjernice kroz svoj doživljaj stvarnosti. Prestao sam pratiti druge i tuđe načine, sve što mi se do tada pojavilo u životu od knjiga, filmova, serija, znanja, glazbe, čitave kulture sam počeo uzimati, ne kao stvar po sebi nego poruku za mene, kao asocijaciju za događaje u mojoj starnosti i mome životu. Nastavio sam slijedeće dvije godine slobodnoga života, lutanja po sebi, svijetu, različitim društvima. Kada sam ušao u nekakvo stanje anomije, bez smjernica i daljnjih mogućnosti, interesa za ičime, upoznajem sadašnju curu. Srodnu dušu iz drugačijeg svijeta sa drugačijom prošlošću. Sve je dobilo novi smisao, novu dimenziju. Upoznajemo si sada ličnosti, jedno u drugome smo i sve je zanimljivije što dalje idemo. Sada sam samo počeo proučavati te uzorke života, pomirio sam se sa ulogom što trebam biti, shvatio sam svoj mozak,um i misli kao dio ovozemaljskog života i vremena a svijest sam odvojio kao bezvremenski segment koji promatra ‘ovaj’ život. Kroz zadnje dvije godine sam se prepustio ‘jednome’, otvorio se ljubavi i dobio dar razumijevanja. Sve je jasno i sada si definiram stvarnost ali i dalje držim da ne znam ništa jer ipak sve što znamo su samo asocijacije na stvarnost, budućnost je i dalje nepoznata i neizvjesna.

P: Misliš li da nakon spoznaje lakše ili teže prihvaćaš stvari?

M: Lakše. Što god mi se dogodi u životu ili mi priđe odmah sam pomiren da to nemam, da mi ne pripada. Ništa ne želi pripadati i trudi se udaljiti, ali život te svako malo ohrabri i pošalje ti svašta da te zabavi na kratko (smijeh). Zapravo mi je teže kada ‘imam’ nešto, sami sebi pripadamo, ostale stari nas samo zarobe, jer ne pripadaju one samo nama, nego i mi pripadamo njima u tom slučaju… Svaki dan se probudim sa tom misli da je sve obično, život ide dalje, ali kroz dan opet proživim neke stvari koje me uvjere da sam to Ja i da se sve to zaista događa, život kao da me regrutirao za nešto i dok otkrivam tu ulogu ja živim, drugačije i individualno, slobodno.

P: Dakle iskustvo koje je imalo pozitivne posljedice.

M: Svašta se od tad desilo, svakakve se opcije otvaraju i zatvaraju iz dana u dan, samo ako uvidiš dubinu sebe shvatiš da nikada nisi zaglavio ili da si bez izlaza. Iskustvo mi je donjelo puno novih, vječnih i bezuvjetnih prijateljstava, razumijevanje prema ljudima, poznavanje sebe, uklonio sam predrasude, spoznao jedinstvno života i svijeta u kojemu živimo, postao sam stvaratelj sebe i svojih trenutaka… Tek sam započeo, još ćemo vidjeti što me čeka.

P: Što inače radiš?

M: Najviše kuliram sa curom, primarna i osnovna aktivnost. Od ostaloga, sve što mi dođe pod ruku. Crtam, pišem, slikam, fotografiram, sviram, razmišljam, učim, čitam, istražujem… Kada sam prošao na ‘drugu stranu’, sve je dobilo novu dimenziju, svi moji radovi i misli. Ne doživljavam ih kao svoje vlastite, više kao manifestaciju prirode kroz moju individualnost. Tako doživljavam i ostale stvaratelje(umjetnike,pisce,znanstvenike), premda je većinu ego zavarao.

P: Koliko si dugo sa curom?

M: S njom ne postoji vrijeme, ne računam ga. Od kada smo se upoznali ne vidim nas u vezi jer niti ne znam  što smo si; brat i sestra, otac i kćer, majka i sin, učitelj i učenik,…

P: Da to su uloge koje se mijenjaju unutar veze.

M: Da, doživljavam to kao otvaranja sebi, i jedno drugome jer si igramo uloge u životu koje nisu na raspolaganju većini ljudi da ih za svoga života dožive, barem u našem društvu koje poznajem.

P: Da kao da su nam potrebne te duboke intimne veze da bi spoznali sebe i drugu osobu.

P: Hvala Ti na razgovoru.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: